Lana Bobić: Tri su razine važnosti Uzinićevog čina

"Solidarna zajednica"

"Ovom gradu treba Isus", rekao je Thompson u Rijeci, dok je nadbiskup Uzinić "okrenuo" poruku na poziv onog Isusa koji je Isus Kristove crkve, a to je Crkva solidarne zajednice.

Ovoga je vikenda, naime, na jutarnjoj misi u katedrali sv. Vida u Rijeci nadbiskup postigao ono što se do pred koji dan činilo nemoguće - molitelji i oni koji im se protive zajedno su sudjelovali na misi u riječkoj prvostolnici.

"Drago mi je da sam sve te ljude vidjela zajedno u crkvi. Bez obzira hoće li ih javnost percipirati kao desne ili lijeve i mediji su u tome prepoznali nešto lijepo, a mislim da je to za naše društvo indikativno", rekla je Lana Bobić pa nadodala da je ovo preopterećeno ekstremnom polarizacijom.

Na to je riječki nadbiskup, smatra, odgovorio jednostavnim činom - otvaranjem vrata katedrale i dijeljenjem zajedničkog prostora. No do pomirenja, smatra teologinja, neće tako lako doći.

"Pričamo o nepomirljivim razlikama, ali možda su ovo načini na koje možemo pokušati transformirati sukobe u našem društvu. Taj čin otvaranja srca je simbolički čin otvaranja srca. Zašto kažem da nema pomirenja? Svi su prenijeli tu "nevjerojatnu vijest" o dijeljenju prostora, a članice kolektiva "Dodirni mi koljena" koje se inače protive molitvama na javnim trgovima, uputile su demanti na informaciju da je došlo do pomirenja.

Nažalost, većina molitelja nakon mise nije ostala u crkvi moliti u tišini pred Presvetim, već su izašli na trg ispred katedrale", kaže ona.

Tri razine važnosti Uzinićevog čina

Taj čin "otvaranja srca" međutim, itekako je važan i inspirativan i to na tri razine.

"Prva razina je ta Crkvena. Uzinić tim činom pokazuje što je to Kristova Crkva i da je kao takva - otvorena svima. Ne broji krvna zrnca, ne uzima si za pravo popisivati grijehe i ponašanja koja bi netko trebao slijediti da bi bio vjerodostojan kršćanin", kazala je pa podsjetila na poslanicu Pavlu u kojoj se obraća Židovima i pokušava razjasniti taj sukob.

Navela je i drugu razinu važnosti čina riječkog nadbiskupa.

"Crkva je ta koja drži svoja vrata otvorena. Ono što je najindikativnije je, ako pogledamo komentare, svi su bili pozitivni. To mi govori da bez obzira na nepremostive ideološke razlike, u ovom narodu postoji želja da transformiramo naše sukobe i da s obzirom na neslaganja ipak živimo u miru i smanjujemo ekstremnu polarizaciju. Mislim da to budi nadu", mišljenja je Bobić koja naglašava da se ta polarizacija politički instrumentalizira i potiče.

"Velika većina se želi baviti pravim problemima u državi poput inflacije, a ne stvarima koje često miču fokus s ključnog i s razloga zbog koji djeca idu gladna spavati, osoba s invaliditetom koja nemaju podršku", nabraja i zaključuje s trećom razinom koja Uzinićev čin otvara, a o kojoj smatra da je nužno promisliti.

Koliko sekularnost možemo osporavati pravom na slobodu vjeroispovijest?

"Uloga države van politike i Vlade. Imamo li mi mehanizme očuvati naše ustavne vrijednosti ravnopravnosti? Sekularnosti države? Koliko sekularnost možemo osporavati pravom na slobodu vjeroispovijesti, a na koji način možemo očuvati slobodu vjeroispovijesti, ali istovremeno i ustavne temelje naše zemlje?", kaže.

"Bilo da govorimo o Vladi ili političkim akterima - moramo se zapitati instrumentaliziraju li sukobe za vlastiti oportunizam ili traže način da u sukobima nađu način da zaštite ustavne vrijednosti i poštivanja svih ljudi?", propitkuje Bobić.

Osvrnula se na molitelje i udruge koje ističu važnost prava na nediskriminaciju.

"Svi bi se kao građani trebali upitati - tko ovo koristi radi poticanja daljnje polarizacije, a tko nastoji, ne riješiti, ali ublažiti sukob na način da je s njim moguće živjeti", podcrtava.

Uzinića se često zbog pomirljivih stavova naziva "crvenim biskupom."

"Ja ponekad izbjegavam dati podršku nadbiskupu. Kad mu dam podršku jer vidim da želi nenasilno transformirati sukob, on biva napadnut radi te podrške zbog epiteta koji se meni prepisuju", kaže.

"Ja ću se kao aktivistkinja boriti protiv politika koje zastupaju inicijative poput "Muževni budite" ili Željke Markić, ali kao kršćanka ja moram znati da Bog jednako voli i zove u zagrljaj i Željku Markić i članice kolektiva "Dodirni mi koljena" i mene", zaključuje Lana Bobić.